U propovijedi fra Ante je se zapitao kako treba voljeti domovinu: „Stoga se pitam a pitam i vas – kako treba voljeti svoju domovinu? Je li to negativno i ne bi li trebali mrziti domovinu i svoj narod, kulturu, jezik. Voljeti svoje - znači li to biti protiv drugih? Znači li konkretno danas da opredjeljujući se za globalizaciju svijeta treba izbrisati i opet zanijekati i zaboraviti pripadnost vlastitoj vjeri i narodu? Odgovarajući na ova pitanja treba svakako izbjeći dvije krajnosti. Prva jest da nije dobro tako voljeti sebe i svoje da druge ne bi poštivao i priznavao njihova prava. S druge strane, nije ni dobro toliko poštivati druge da bi morao skrivati i izbrisati svoj identitet, svoje korijene, jezik i vjersku i nacionalnu pripadnost.“ 

 

 

 

 

 

Posebno je stavio naglasak na kulturni i vjerski identitet hrvatskog naroda te istakao kako ljubiti domovinu znači zahvaljivati Bogu i svima koji su za nju dali živote a to su hrvatski branitelji.

 

 

 „Hrvati su kao povijesni narod dobili opstojnost i postali svjesni sebe, svog identiteta tek onda kad su se krstili. Tek onda kad se produbljuju vlastiti korijeni, čovjek, obitelj i narod postaju neiskorjenjivi. Zato imati pravu ljubav prema domovini znači zahvaljivati Bogu na tom izvrsnom daru, i činiti sve da ona i nadalje ostane prepoznatljiva među svim ostalim državama i narodima. Budimo zahvalni Bogu na daru domovine i na daru prave ljubavi prema njoj. Budimo zahvalni braniteljima, obiteljima poginulih branitelja koji su svoje živote ugradili u temelje Hrvatske države.“