Drugi svjetski rat odnio je brojne žrtve među svećenicima Hrvatima. Hrvatski svećenici podnijeli su najveće žrtve od svih europskih naroda, a osobito u postotku na broj stanovnika. Ubijeno je 663 svećenika i 31 časna sestra. Među njima je ime i fra Rafe Kalinića (1910.-1943.) i još devetnaestorice fratara koji su podnijeli mučeničku smrt u Cetinskoj krajini od komunističkih i totalitarnih režima.

 

 

 

Fra Rafini štovatelji iz Sinja, Brnaza, Prugova i Splita okupili su se u nedjelju 25. rujna 2016., kod kuće Bože Malbaše gdje je ubijen i zapaljen kako bi obilježili 73. obljetnicu njegove mučeničke smrti. Molitvu odrješenja predmolio je župni vikar fra Antonio Mravak.

 

Prema „Hrvatskom martirologiju“ najveći broj klerika ubili su partizani, tzv. Narodnososlobodilačka vojska. Do završetka rata u svibnju 1945. ubili su 240 svećenika, nakon rata 264, te za vrijeme služenja redovnog vojnog roka u JNA još 12. Četnici su ubili 37 svećenika i časnih sestara, nacisti 16, ustaše 11, Talijani 2, a u bombardiranju savezničkih snaga poginulo ih je 32.

 

Fra Rafu su na okrutan način ubili nacisti pripadnici 7 SS divizije „Prinz Eugen.“ Živeći Isusove riječi „Veće ljubavi nitko nema od ove da tko život svoj položi za svoje bližnje“, fra Rafo je iz Samostana Gospe Sinjske 25. rujna 1943. godine krenuo u Brnaze u zaseok Čarići ranjenom partizanu Stipi Čariću odnijeti bolesničko pomazanje i svetu pričest. Na putu su ga prema Čarićima zaustavili nacisti i vratili natrag prema Sinju. Na povratku je se zaustavio u molitvi kod obližnje kapelice Srca Isusova u Vučkovića. Tu je se pomolio i nakon pola sata uspio proći do ranjenika. Kada je otpratio posljednjim sakramentima Stipu Čarića, krenuo je natrag prema Sinju. Vraćajući se u Sinj, vidio je kako kod Malbašinih kuća nacisti muče i maltretiraju ljude, te im pale kuće. Stao je u njihovu obranu da ih zaštiti, a nacistički časnik ga je zarobio i bacio u zapaljenu kuću gdje je živ izgorio. Tako je okrutnom smrću završio svoj život mladi Rafael Kalinić u 33 godini života.